na zaleđu svjetova, ja sam te tražio

Ne dozvolite djetetu u sebi da bude nesretno.

17.05.2018.

Čekajući

Nekima su sve noći iste, i meni je većina, priznaje, ali kada dodju ove, ramazanske, ne uspijevam da ih proživljavam kao i većinu. Jedam gost, je i ove godine učinio da sve osjećam duplo jače. I u ovoj noći osjetih majko da mi fališ više nego inače. Večeras se nisam omrsila tvojim iftarom, pravljenim tvojim rukama i tvojom ljubavlju. Večeras nisam osjetila brigu hoće li mi biti ukusno, slano, lijepo, dovoljno. Iako znaš da mi je kap vode iz tvoje ruke dovoljna više nego bilo čija bogata sofra. Večeras majko, nismo popile kafu poslije iftara, ali srce i svaka misao je bila sa tobom. Ti sada spavaš, ali ja znam da svaki otkucaj mog srca kuca sa tvojim. Kada bih mogla, svaku sekundu ovog dunjaluka bih provela grleći tebe. Ženo, koja si smisao mog života, majko, pored koje meni nema draže, prva i posljednja ljubavi mog srca, dušo moje duše, znaj da sam te volim onako kako se riječima ne može opisati, znaj da sam ti beskrajno zahvalna za sve što si u životu uradila za svoje dvoje djece. Znaj da cijenim sve čega si se odrekla zarad naše sreće. Ti si moj dunjaluk. Pod tvojim nogama je čitav moj život i jedino dragog Boga i tebe u ovim trenucima mogu da hvalim. Sve ono što sam postala ti si od mene napravila. Molim dragog Boga da te proživi, da svaki mog uspijeh bude tvoj ponos, da svaka moja suza bude tvoj osmijeh i da svu tvoju brigu voda odnese. Amin.

15.05.2018.

23:53h

Onog dana kada sam pošla za tobom znajući da se nikad više nećeš vratiti, moje misli su bile blokirane. Slijepo sam slijedila gužvu koja je išla iza tebe. To je bio prvi i posljednji put da sam se izgubila u svom bolu. Nisam više ni suza imala, a Bog mi je svjedok da sam isplakala okeane. Jedine riječi koje sam znala ali ni dan danas nisam prihvatila jesu'nikad više'. Te dvije riječi su zauvijek ostale jedino što mrzim u životu. Nakon tog dana, shvatila sam zašto ljudi ne puštaju neke pjesme, ne posjećuju neka mjesta, ne pričaju o nekim uspomenama, ljudima, datumima i ko zna još čemu. Nakon tog dana, shvatila sam zašto ih ne treba ni pitati o istim tim stvarima, i šta pogled u prazno zaista znači. U tim pogledima nema ama baš ničeg praznog, u tim očima jedino suze postoje, onako nijeme i prozirne a ipak se toliko bola u njih stislo. Nakon tog dana i ja sam imala jednu pjesmu, jedan datum, jednu uspomenu, jednog čovjeka i beskonačno mnogo suza za svaki naredni dan koji ću proživjeti.

23.04.2018.

početak kraja

Rekli su mi da je bilo koji početak najteži. Meni je početak bez tebe bio najteži. Valjalo je ponovo početi onda kada si ti završio. Valjalo je nakon tvog kraja početi ponovo živjeti. Morala sam naučiti kako da postojim u svijetu u kojem tebe nema.P.s. nikad nisam naučila. Ni dan danas se nisam pomjerila sa iste tačke na koju sam stala onda kada su tebe crnom zemljom prekrili. I danas mi je ta tačka sav moj početak i sav moj kraj. U toj tački se vrtim već 5 punih godina i iscrpila je i ona mene a i ja nju. Ona pokušavajući da se oslobodi, stvori mjesto za nekog drugog, ja da se riješim nje i nastavim pisati neku drugu abecedu svog života. Mrzi i ona mene i ja nju. Jedna drugoj smo najveći dušmani a u isto vrijeme sjedinile se i postale jedno. Vukli su me drugačiji putevi, ali inatska glava odlučila da se nikad neće pomaći. I onog dana kada prošetam do neke druge tačke, niko neće znati. Zahvalit' ćemo Bogu jer smo se odvojile jedna od druge, ali svu bol koju smo skupa osjetile sahranit' ćemo u meni, da je nosim i osjećam dok sam živa. Za 5 godina bez tebe. Za sve ono što nismo skupa doživjeli. Za sve ono u čemu si falio . za sve one noći koje su vikale tvoje ime. Za sve što si bio i što jesi. voli te oko. Odavdje do tvoga neba.

19.03.2018.

nesanica

Tačno je 3:03h. 19.3.2018. Još jedan ponedjeljak bez tebe. Još jedan dan bez tebe. Koliko će ih Bože još proći. Ponekad imam osjećaj da ne razmišljam o tome šta dolazi, već samo o onome što je bilo. Osjećam kako me prošlost vezala za sebe i ne da mi dalje. I onda se sjetim svega što je prošlo bez tebe, i jako je zastrašujuće uzimajući u obzir da ne znam šta će to još proći bez tebe. Postoje dani u kojima fališ samo ti. Dani koji vrište tvoje ime i vuku te nazad. Postoje dani u kojima nije bitno koliko ljudi se pojavilo, i koliko ih uopšte ima na ovom svijetu, kad jedino tebe nema. Moja si najveća bolest i lijek u isto vrijeme. Moja najveća borba i najjača pobjeda. Moj najveći poraz i tuga. Moja najgora ljutnja kad shvatim da vrijeme prolazi i nije prijatelj. Vrijeme prolazi a ne liječi, samo teče. I ja sam sve starija, a ti sve njemiji. Crna zemljica kojom si pokriven već odavno ne priča, nije pričala ni prvog dana, neće pričati ni zadnjeg. A ja ću ostati nedorečena, ono što si značio zauvijek mi ostalo na usnama, neizrečeno. I bit' će vječno moj najveći grijeh. A ti vječno moj najveći spas, u noćima koje liče na Snježanu, u Novembru, u 10.ili 20.(još nisam raskrstila sa datumima), u prošlosti,sadašnjosti i budućnosti, u svemu što je prošlo i što će proći. Dječače, danas sam starija od tebe, ali od onog tebe koji je disao, nikad od onoga koji živi u srcu. Dječače, ako noćas tulumaraš nebom, navrati u san i progovori koju, borila sam se da ti glas pamtim al' već je toliko vremena prošlo. Kako god, navrati, pa barem da ti obrise tijela vidim. Znat' ću da si ti. Nikom drugom nije naumpalo da se pojavi tako. voli te oko. odavdje do tvojih oblaka. Vječno.

08.03.2018.

8.3.2018.

Na isti ovaj dan, ravno godinu dana unazad,srce se davalo čovjeku za kojeg ću tek danas, na isti taj dan shvatiti da je bio moj drugi najgori izbor u životu, ali prvi koji je ostavio najdublji trag tuge, ne računajući onoga koji je Božijom voljom učinio da osjećam da mi fali dio mene za život cijeli. Otišla sam od njegovog praznog pogleda u kojem nije bilo više ništa lijepo za mene, bez ijedne jedine izgovorene riječi a beskonačno mnogo njih rasutih po glavi. Danas, na isti taj dan, shvatih da mi je to bila, u isto vrijeme, najgora i najbolja odluka. Svaki naredni put kad bih ga vidjela, noge su mi se odsjecale, koljena klecala, dlanovi znojili aoči suzile. Ipak, nikad nije vidio da je više od okeana poteklo niz obraze. Nije mogao a da ne primjeti da ni u mome pogledu nema više ništa lijepo za njega, samo kajanje što dopustih da čovjek bez osjećaja probudi pa onda ubije svaki pokušaj da nekog volim, a ljubavi imam, na pretek,imao bi i on da me je jednom razumio. Danas, na isti taj dan, shvatih da nije ni mogao. Dva svijeta, apsolutno i u svakom pogledu drugačija. Danas, na isti taj dan, shvatih, nas niko nikada nije mogao spojiti, pa čak ni mi sami sebe. Hvala ti za svaki trenutak, bilo ih je, meni je svaki jednako značio. Danas, na isti taj dan, shvatih, nasmijao me za tri života. Danas, na isti taj dan, shvatih, tebi je danas rođendan. Sretan ti rođendan drugi najgori izboru u životu, živio ti meni i vazda sretan bio. Danas, na ovaj dan, shvatih, volim i voljeti ću.:)

02.03.2018.

tebi

Nevjerovatno je kako mi te Bog pošalje onda kada dosegnem tu granicu nedostajanja. Kada više ne znam šta bih od bola, tuge, suza i nemoći. Onda kada zašuti svaka moja misao i riječ. Onda kada potonem do dna. Ti se pojaviš. U snu. Kao sjena. I samo obrise tijela vidim, ali znam da si ti. Čak i u snu osjetim kako mi srce puca od uzbuđenja, i sa zatvorenim očima te osjetim. I onda se budim, dugo, bez volje, jer se ponovo gubiš. Odlaziš u neki drugi svijet, u neku drugu dimenziju gdje mene nema. A ja ostajem, ponovo sama, otkinuta od tvog mirisa. I otvaram oči a okeani vode ponovo iz njih kreću. I vraćam se,sa trunkom snage više, jer znam, kada ponovo potonem, ti ćeš me naći.U snu.I svaki naredni će me podsjećati da nisam sama. I znati ću da tvoja duša živi i da ćemo se nekada ponovo sresti a to već neće biti san. Voli te oko, odavdje do zvijezda.

13.02.2018.

11.02

Ne postoji način na koji bih mogla izbrojati koliko sam puta Boga upitala'zašto?'. Znala sam da odgovor nikada neću dobiti, pa to nikad nisam ni prihvatila. Kako da pomognem osobi kojoj ne mogu pomoći? Kako da mu vratim najveći dio njega,kad isti, ni da zemlju i nebo prevrnem ne mogu vratiti. Postoji samo jedna želja, današnjeg dana, u jutro koje će brzo osvanuti, u 3:09h , da ga zagrlim i nikad više ne pustim. Ne postoji način da mu olakšam, i to me najviše boli. I to njega najviše boli. Jer desi se smrt, kojoj nema lijeka, kojoj godine ne mogu ništa. Jer, postoji vrijeme koje će proći a neće olakšati. Jer, postoji vrijeme koje će donijeti neke nove trenutke, a najvažnije osobe u njegovom životu neće biti, da ga pogledom isprati, i da ga izmiluje najljepšim majčinim rukama, i da kapne suza, najgorča majčina, na njegovo čelu ispraćajući ga u bolji svijet. Kako da mu pomognem, kad ga pogledom neće ispraćati a zagrljajem dočekivati? Postoji jedan svijet. I postoji jedan kadar kojem ravnog nema, pa Te molim Bože,sa svakom kapi koja udara od prozore, pomozi mu. Jer Tebi ravnog nema, a mi smo samo prašina koja nestaje.

30.01.2018.

...

Noćas bih kožu odrala koliko mi pod njome fališ.

28.01.2018.

još jednom da pomeriš stene

Shvatila sam da me ništa nije više boljelo od tvoje smrti. Preživjela sam raskide i svakojake gubitke. Ali tvoj odlazak nikad nisam. Htjela sam da vjerujem da je sudbina,prihvatim i pustim, kao da je lagan k'o pero.Nikad nisam uspjela. Kako da te pustim kad ovaj blog postoji zbog tebe,kako, kad mi te Bog pošalje u san pa poželih da se nisam probudila, jer bio si tu, vidjela sam te,nakon toliko vremena. Koliko jako moraš da mi nedostaješ da bi mi te poslao svake noći? Jer sigurna sam, da sam prešla sve granice. Ponekad mi toliko zafališ, da imam osjećaj da izgaram u vlastitoj koži. O, M. koliko sam samo bespomoćna pored Božije sile. Koliko sam samo jadna misleći da ja nešto mogu. Koliko smo samo mislili da smo moćni- M.da samo znaš kako bole ruke što te ne grle, usne što te ne ljube,oči što te ne gledaju, da samo znaš koliko proklinjem usta koja pričaju a tebi su šutila. Da sam barem tada priznala. Voli te oko odavdje do vječnosti.

27.12.2017.

dan poslije,sa trunkom snage više

Mrzila sam četrnaesti odkad mi je tebe uzeo. Podsjećao me na sve ružno što se desilo, kao da se u taj četrnesti u mjesecima poslije skupila sav bol svijeta i svakog narednog oslobađa se sve više i više. Podsjećao me na onaj pramen kose koji kad ispeglam on se ufrćka, a kada ga ufrćkam on se izvije. Ni tamo ni ovamo. I bezbeli čitavog života ne znam šta ću sa njim, ponekada mi dođe da ga odječem, ali ne smijem, jer se smjestio na vidljivom dijelu glave. Tako ni četrnaesti ne mogu da odsječem, izbrišem i bacim.Na kraju krajeva, vučemo se on i ja, mrzeći jedno drugo. Ideja je bila da ga obilježim riječima o tebi, ali zar je bitno? Zar moram jedan datum samo da ti posvetim? Bilo bi lahko da nemam jedan neriješen problem sa datumima, ne sjećam ih se baš. Sjećam se svih sitnica ali da me pitaš za brojeve, ja bih se zapitala? Jesmo li se prvi put poljubili 10. ili 20. septembra? Meni je iskreno uvijek bio draži ovaj 10. pa sam ga prisvojila. Rođendan sam ti zapamtila kao da sam se i ja rodila tog datuma, ali na nesreću rodila sam se dan poslije, kasneći dakle tačno dvije godine i jedan dan za tobom.Kada smo se rastajali, molila sam Boga da taj datum zaboravim za svagda, a onda nakon njega, svima drugim silama i snagama molila da zaboravim ovaj zadnji. Četrnaesti. I pogodi šta, nisam uspjela. Učinio si da jedan datum pamtim dok sam živa. Zato i uhvatim sebe posljednih dana, da izbjegavam da ti pišem, svađajući se tako i sa njim, i sa tobom, i sama sa sobom. Budalo jedna, da si svjetan ovog svijeta, svu ovu ljubav ne bi mogao podnijeti. Voli te oko , odavdje do zvijezda.


Stariji postovi

na zaleđu svjetova, ja sam te tražio
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
1481

Powered by Blogger.ba