na zaleđu svjetova, ja sam te tražio

Ne dozvolite djetetu u sebi da bude nesretno.

03.08.2018.

2.3.8.

Nekako mi ovi rođendani sve teži o teži. Znam da jedan dan mora proći prije moga rođenog. Tvoj. Prije 23 minute si bio 'zvijezda večeri', i ti si jučer napunio svojih 24. 5 i kusur ne dišeš sa mnom. O kako godine nisu broj kad ih brojiš sam. Moja zvijezdo svake večeri, za godinu smo stariji. Voli te oko odavdje do beskonačno mnogo. Jednog dana ću ti čestitati ponovo. Do tada, živiš u sjećanju. Ne gubiš se u stopama naših života. Jednog dana ću ti napisati priču koja se neće završiti nikada. Za zauvijek!

12.07.2018.

Godina i više.

"Pokušaj da ne izgledaš onako kako se osjećaš."

03.07.2018.

Ne znam opisati

Danas je 3.7.2018 i danas će Sarajevo ukopati 3 premlada života.3 tek procvale mladosti, 3 ugašene mladosti, 3 cigarete koje su dogorijele. Sjetih se mojih 3. Tuga koja grli sve te ljude koji će se oprostiti od njih 3,je ista tuga koja je grlila mene, 5 godina prije. Svi oni kojima su bile ljubav, nikada neće moći shvatiti, bez obzira koliko godina prođe. Vezat' će svoje uspomene za njih i u danima koji podsjećaju na njih boriti se sa vremenom koje prolazi a ne olakšava. Ostat' će samo sjećanja i lavovski će ih čupati od zaborava. Prvih dana početi će da se sjećaju skoro svakog trenutka, nekad će se iznenaditi šta sve su zaboravljali. Danima koji odmiču, zapisivati će sve ono što ne žele da prepuste zaboravu, a nikad neće moći zapisati sve. I to će boljeti. Boljeti će tanjenje niti koju su vezali za njih. Oni uporni će ih spominjati svaki dan, a onda svaki drugi, pa svaku godišnjicu od danas. U jednom trenutku će shvatiti da su se navikli na istinu da ih više ne viđaju i da nada da će se pojaviti odnekud više nije tako stvarna. Plakati će, dosta, do one granice kad misliš da će ti duša izaći, ali neće, iz kože iz koje požele da izađu neće naći način izlaza. Ja sam svojih 3 opisivala, oplakivala, dočekivala u snovima, grlila zamišljajući da su zaista oni, a ne jastuk. Ja sam pokušala zavarati vrijeme, ali ono je prevarilo mene i pobjeglo. I evo me danas, mnogo starija od mojih 3,osjećajući istu prazninu od prvog dana. I evo me danas, plačem kao i prvog dana, ali mnogo rjeđe, ali čini mi se mnogo bolnije. I evo me i danas pokušavam da izađem iz svoje kože, gutajući dušu nazad jer iz ove nigdje drugo ne mogu. I evo me danas, sretnem na ulici ljude koji hodaju kao moja 3,smiju se kao moja 3,pricaju kao moja 3,i ostanem zatečena u nadi koja nije pobjegla, i istini koju nisam prihvatila. Probudim se iz sna kojeg budna sanjam i nastavim grleci vrijeme, preklinjuci ga da malo uspori. Neka vam je vječni rahmet. Zauvijek ćete biti u nečijem srcu. Dječaci i djevojčice kojima je oduzeta mladost na hladnom asfaltu današnjeg vakta, vama koji ste bili budućnost. Neka vas dragi Bog čuva u tom novom svijetu u kojem nas nema, i kada budete lutali tim drugim nebom, svratite nam u snove, čežnja za vama je pregolema. P. S. Neka večeras vaše duše obgrle plaštovi satkani od naših dova! Amin.

20.06.2018.

Živim...

Već pet punih godina živim sa dijelom manje mene. Lagali su, ne prolazi vremenom. Jednom davno sam napisala 'vrijeme je zlo', i svake nove godine potvrđujem isto. Ove godine potvrdih da je navika čudo. Navikne se čovjek da fali, nekome više nekome manje,nekim danima manje nekim više. Al' suština je uvijek ista, fali. Zaklela sam se da se nikad nećeš izgubiti u stopama naših života. Vjeruj, dječače, svih ovih dana pokušavam da te sačuvam od zaborava, barem ovako, u sebi, tiho. Tišine između nas su postale najtiše. I pronašla sam nemir koji me pratio svo ovo vrijeme. Navikla na njega kao i na činjenicu da te ne viđam,osim u snovima, kao gosta koji ne dolazi često. Valjda je to tako sa snovima, koliko si samo puta možda došao a ja ne osjetih. Žao mi je svake sitnice koje mi vrijeme odnosi, koje zaboravljam protiv volje. Vezala sam jednu nit za tebe. Nadam se da će početi da deblja a ne da tanja više, jer bojim se, šta ću ja kad se ona prekine? Pamtit' ću te cijelog života. M. Voli te oko odavdje do neba kojim lutaš. Navrati, ponekad, fališ. P. S. Ovo je ona granica nedostajanja.

17.05.2018.

Čekajući

Nekima su sve noći iste, i meni je većina, priznajem, ali kada dodju ove, ramazanske, ne uspjevam da ih proživljavam kao i većinu. Jedan gost, je i ove godine učinio da sve osjećam duplo jače. I u ovoj noći osjetih majko da mi fališ više nego inače. Večeras se nisam omrsila tvojim iftarom, pravljenim tvojim rukama i tvojom ljubavlju. Večeras nisam osjetila brigu hoće li mi biti ukusno, slano, lijepo, dovoljno. Iako znaš da mi je kap vode iz tvoje ruke dovoljna više nego bilo čija bogata sofra. Večeras majko, nismo popile kafu poslije iftara, ali srce i svaka misao je bila sa tobom. Ti sada spavaš, ali ja znam da svaki otkucaj mog srca kuca sa tvojim. Kada bih mogla, svaku sekundu ovog dunjaluka bih provela grleći tebe. Ženo, koja si smisao mog života, majko, pored koje meni nema draže, prva i posljednja ljubavi mog srca, dušo moje duše, znaj da sam te volim onako kako se riječima ne može opisati, znaj da sam ti beskrajno zahvalna za sve što si u životu uradila za svoje dvoje djece. Znaj da cijenim sve čega si se odrekla zarad naše sreće. Ti si moj dunjaluk. Pod tvojim nogama je čitav moj život i jedino dragog Boga i tebe u ovim trenucima mogu da hvalim. Sve ono što sam postala ti si od mene napravila. Molim dragog Boga da te proživi, da svaki mog uspijeh bude tvoj ponos, da svaka moja suza bude tvoj osmijeh i da svu tvoju brigu voda odnese. Amin.

15.05.2018.

23:53h

Onog dana kada sam pošla za tobom znajući da se nikad više nećeš vratiti, moje misli su bile blokirane. Slijepo sam slijedila gužvu koja je išla iza tebe. To je bio prvi i posljednji put da sam se izgubila u svom bolu. Nisam više ni suza imala, a Bog mi je svjedok da sam isplakala okeane. Jedine riječi koje sam znala ali ni dan danas nisam prihvatila jesu'nikad više'. Te dvije riječi su zauvijek ostale jedino što mrzim u životu. Nakon tog dana, shvatila sam zašto ljudi ne puštaju neke pjesme, ne posjećuju neka mjesta, ne pričaju o nekim uspomenama, ljudima, datumima i ko zna još čemu. Nakon tog dana, shvatila sam zašto ih ne treba ni pitati o istim tim stvarima, i šta pogled u prazno zaista znači. U tim pogledima nema ama baš ničeg praznog, u tim očima jedino suze postoje, onako nijeme i prozirne a ipak se toliko bola u njih stislo. Nakon tog dana i ja sam imala jednu pjesmu, jedan datum, jednu uspomenu, jednog čovjeka i beskonačno mnogo suza za svaki naredni dan koji ću proživjeti.

23.04.2018.

početak kraja

Rekli su mi da je bilo koji početak najteži. Meni je početak bez tebe bio najteži. Valjalo je ponovo početi onda kada si ti završio. Valjalo je nakon tvog kraja početi ponovo živjeti. Morala sam naučiti kako da postojim u svijetu u kojem tebe nema.P.s. nikad nisam naučila. Ni dan danas se nisam pomjerila sa iste tačke na koju sam stala onda kada su tebe crnom zemljom prekrili. I danas mi je ta tačka sav moj početak i sav moj kraj. U toj tački se vrtim već 5 punih godina i iscrpila je i ona mene a i ja nju. Ona pokušavajući da se oslobodi, stvori mjesto za nekog drugog, ja da se riješim nje i nastavim pisati neku drugu abecedu svog života. Mrzi i ona mene i ja nju. Jedna drugoj smo najveći dušmani a u isto vrijeme sjedinile se i postale jedno. Vukli su me drugačiji putevi, ali inatska glava odlučila da se nikad neće pomaći. I onog dana kada prošetam do neke druge tačke, niko neće znati. Zahvalit' ćemo Bogu jer smo se odvojile jedna od druge, ali svu bol koju smo skupa osjetile sahranit' ćemo u meni, da je nosim i osjećam dok sam živa. Za 5 godina bez tebe. Za sve ono što nismo skupa doživjeli. Za sve ono u čemu si falio . za sve one noći koje su vikale tvoje ime. Za sve što si bio i što jesi. voli te oko. Odavdje do tvoga neba.

19.03.2018.

nesanica

Tačno je 3:03h. 19.3.2018. Još jedan ponedjeljak bez tebe. Još jedan dan bez tebe. Koliko će ih Bože još proći. Ponekad imam osjećaj da ne razmišljam o tome šta dolazi, već samo o onome što je bilo. Osjećam kako me prošlost vezala za sebe i ne da mi dalje. I onda se sjetim svega što je prošlo bez tebe, i jako je zastrašujuće uzimajući u obzir da ne znam šta će to još proći bez tebe. Postoje dani u kojima fališ samo ti. Dani koji vrište tvoje ime i vuku te nazad. Postoje dani u kojima nije bitno koliko ljudi se pojavilo, i koliko ih uopšte ima na ovom svijetu, kad jedino tebe nema. Moja si najveća bolest i lijek u isto vrijeme. Moja najveća borba i najjača pobjeda. Moj najveći poraz i tuga. Moja najgora ljutnja kad shvatim da vrijeme prolazi i nije prijatelj. Vrijeme prolazi a ne liječi, samo teče. I ja sam sve starija, a ti sve njemiji. Crna zemljica kojom si pokriven već odavno ne priča, nije pričala ni prvog dana, neće pričati ni zadnjeg. A ja ću ostati nedorečena, ono što si značio zauvijek mi ostalo na usnama, neizrečeno. I bit' će vječno moj najveći grijeh. A ti vječno moj najveći spas, u noćima koje liče na Snježanu, u Novembru, u 10.ili 20.(još nisam raskrstila sa datumima), u prošlosti,sadašnjosti i budućnosti, u svemu što je prošlo i što će proći. Dječače, danas sam starija od tebe, ali od onog tebe koji je disao, nikad od onoga koji živi u srcu. Dječače, ako noćas tulumaraš nebom, navrati u san i progovori koju, borila sam se da ti glas pamtim al' već je toliko vremena prošlo. Kako god, navrati, pa barem da ti obrise tijela vidim. Znat' ću da si ti. Nikom drugom nije naumpalo da se pojavi tako. voli te oko. odavdje do tvojih oblaka. Vječno.

08.03.2018.

8.3.2018.

Na isti ovaj dan, ravno godinu dana unazad,srce se davalo čovjeku za kojeg ću tek danas, na isti taj dan shvatiti da je bio moj drugi najgori izbor u životu, ali prvi koji je ostavio najdublji trag tuge, ne računajući onoga koji je Božijom voljom učinio da osjećam da mi fali dio mene za život cijeli. Otišla sam od njegovog praznog pogleda u kojem nije bilo više ništa lijepo za mene, bez ijedne jedine izgovorene riječi a beskonačno mnogo njih rasutih po glavi. Danas, na isti taj dan, shvatih da mi je to bila, u isto vrijeme, najgora i najbolja odluka. Svaki naredni put kad bih ga vidjela, noge su mi se odsjecale, koljena klecala, dlanovi znojili aoči suzile. Ipak, nikad nije vidio da je više od okeana poteklo niz obraze. Nije mogao a da ne primjeti da ni u mome pogledu nema više ništa lijepo za njega, samo kajanje što dopustih da čovjek bez osjećaja probudi pa onda ubije svaki pokušaj da nekog volim, a ljubavi imam, na pretek,imao bi i on da me je jednom razumio. Danas, na isti taj dan, shvatih da nije ni mogao. Dva svijeta, apsolutno i u svakom pogledu drugačija. Danas, na isti taj dan, shvatih, nas niko nikada nije mogao spojiti, pa čak ni mi sami sebe. Hvala ti za svaki trenutak, bilo ih je, meni je svaki jednako značio. Danas, na isti taj dan, shvatih, nasmijao me za tri života. Danas, na isti taj dan, shvatih, tebi je danas rođendan. Sretan ti rođendan drugi najgori izboru u životu, živio ti meni i vazda sretan bio. Danas, na ovaj dan, shvatih, volim i voljeti ću.:)

02.03.2018.

tebi

Nevjerovatno je kako mi te Bog pošalje onda kada dosegnem tu granicu nedostajanja. Kada više ne znam šta bih od bola, tuge, suza i nemoći. Onda kada zašuti svaka moja misao i riječ. Onda kada potonem do dna. Ti se pojaviš. U snu. Kao sjena. I samo obrise tijela vidim, ali znam da si ti. Čak i u snu osjetim kako mi srce puca od uzbuđenja, i sa zatvorenim očima te osjetim. I onda se budim, dugo, bez volje, jer se ponovo gubiš. Odlaziš u neki drugi svijet, u neku drugu dimenziju gdje mene nema. A ja ostajem, ponovo sama, otkinuta od tvog mirisa. I otvaram oči a okeani vode ponovo iz njih kreću. I vraćam se,sa trunkom snage više, jer znam, kada ponovo potonem, ti ćeš me naći.U snu.I svaki naredni će me podsjećati da nisam sama. I znati ću da tvoja duša živi i da ćemo se nekada ponovo sresti a to već neće biti san. Voli te oko, odavdje do zvijezda.


Stariji postovi

na zaleđu svjetova, ja sam te tražio
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1882

Powered by Blogger.ba