na zaleđu svjetova, ja sam te tražio

Ne dozvolite djetetu u sebi da bude nesretno.

15.10.2018.

Biti

Ponekad se pitam da li bi sve bilo drugačije da dišeš? Da li bih ikada zapisala sve što jesam, o tebi, do danas. Možda ne bih naučila cijeniti gubitak kao što me naučilo vrijeme. Ne bih znala kako je šutjeti jer nemaš kome pričati. Ne bih znala da je život samo biti ili ne biti. U svemu što smo prošli zajedno našla sam utjehu, mada, nikada se nisam utješila dovoljno da mi ne fališ svakim danom sve više. Čini mi se kada bih prestala pisati o tebi, prestala bi postojati. Sve što sam ti šapatom izgovorila odnio bi vjetar i ja bih bila sam pusta tačka u moru drugih. Ovako, dao si mi snage, jer znam da postoji neko kome se moram odužiti za svu sreću koju je donio. Ponekad te zamišljam, i toliko budeš stvaran pa me natjeraš da se uštinem jer ipak... Ne dišeš. I nisi tu. I koliko god da me boli ta činjenica, istina je. A život, takav kakav je, nosi i odnosi istine. Danas, kad pogledam iza sebe, postoji mnogo stvari na koje sam ponosna, ali kad skupim sve ove riječi o tebi, eto na njih sam nekako najponosnija. I dala bih sve kad bi i ti znao. I čitao. I disao. I smijao se. I hodao. Kao na oblaku. Voli te oko. I ovog 15og,jer 14og sam plakala.

22.09.2018.

nedostajanje..

Ne brojim više dane, otkad sam shvatila da koliko god ih prođe sve više ne dolaziš. Prerasla sam svašta, ali tebe.. Prvih dana i nedjelja sam ti imala svašta ispričati, kako godine prolaze skupila sam sve riječi u 'nedostaješ' . Nedostaješ, rekla bih, u svakom danu. Nedostaješ onda kada je sve uredu a još više kada je sve u krivu. A najviše sada, kada još jedna jesen dolazi. Dolazi Novembar, neminovno je, i ove godine. Ne mogu ga izbjeći. Voljela bih da ga mogu prespavati. Novembar već odavno nije Novembar bez tebe. Već godinama ne slušam Snježanu, mimo onih 'naših' dana, kada te, čini mi se, mogu osjetiti u zraku. Sjećam se da sam jednom negdje zapisala da volim tvoj miris jer me podsjeća na bebe. Sjećam se kada sam te jedne Nove Godine ostavila da spavaš u onom tvom smiješnom položaju. Bio si tako miran. Još mi ta tvoja slika u glavi. Ne znam više kojim silama da opišem da ne razumijem kako te nema. Ne znam hoću li ikada moći. I ove noći sam u nekoj od priča spomenula da si me ti naučio kako da držim bilijarski štap,nismo dočekali još jednu partiju. Moj dječače, nismo dočekali mnogo toga. Voljela bih kad bi mi život podario još jednog sličnog tebi, da znam da na svijetu postoji još jedna takva duša, ali bojim se da si bio unikat. Mrzim što moram pisati 'bio'. Valjda su sve ovo stvari koje nisam izustila tebi, pa se kajem. A kajanje je gore od bilo čega na ovom svijetu. Pobijedio je strah, stid i nehrabrost jedne djevojčice da prizna da voli. A nije trebalo. Koštalo me za cijeli život. Koštalo me jer da svaki dan vičem ono što sam tad prešutjela neću moći vratiti vrijeme. Hvala ti što i godinama poslije zbog tebe postajem bolji čovjek. Hvala ti što si me i nijem naučio ono što ostali nisu mogli riječima. Hvala ti što si bio dio mog života na najbolji mogući način. Nikad neću zaboraviti drhtaje moga tijela kraj tebe, svaki osmijeh koji si nacrtao na mom licu, nikada neću žaliti nijedne suze prolivene za tobom. Ostao si ovdje, u ovom svijetu, najbolji što si mogao biti. Molim Boga da i večeras tvoja duša bude obgrljena mojim molitvama. Neka ti je lahka ova zemlja. voli te oko odavdje do tvojih oblaka

17.09.2018.

MAJKO.

"Ti ne znaš da mene zaboli sve u prsima kad se ti nasikiraš" -večeras ne mogu da zaustavim suze zbog ove rečenice. Čini mi se da teku u potocima, ne znam kada će se zaustaviti.

16.09.2018.

prihvatiti.

Apdejt. Nisam prihvatila dječače, još uvijek si moja najveća bol. Još uvijek te volim malo jače od najjače. Nikad i neću. Ti si meni oko mene, u svemu što vidim, udišem, gledam i želim. Ti si bio i ostao moj Novembar, moj dlan pod tvojim obrazom, moj snijeg u Snježani. I koliko god stopa da si daleko u vis, nikad neću zaboraviti zeleni pogled i korak po oblaku. Voli te oko. Svakim danom sve više. Živiš.

22.08.2018.

MATI.

Evo izmak'o je drugi dan Kurban/Hadži Bajrama. Sjećate li se, žene, kako smo noć uoči Bajrama sve doĆerale po kući, oko kuće, iza kuće itd.. jer Bože moj dolaziti će narod, a i nije to veli mati toliko zbog naroda, neg' je red. Red je da se na bajramsko jutro proširi miruh po avliji jer nije to jutro isto ko i ostala jutra. I fakat nije. Ne znam za druge, ali predosjećam da će mi se za svaki naredni Bajram nešto 'skupiti' u prsima a izaći će kroz suze. Bog sami zna što je to tako. Haman i mene to jutro podsjeti na sve koje više nemam. Sjetim se jedne djevojčice u komšiluku što rano ostade bez majke, pa ja svoju svaki dan jače grlim i ugrizem se za jezik i kad treba i kad ne treba, a kad se ne ugrizem pokajem se do kosti. Sjetih se i njega, ovog Bajrama, tamo je negdje. U svijetu koji ne zna kako miriše Bajram juče i jutros, njega kojeg sam otjerala od sebe zbog principa, pa se upitah šta mi vrijede principi kad od one uoči noći mislim je li dobro, znam da ga boli, ima li koga da mu olakša, ima li igdje baklave da pomiriše kad kod kuće ne može. I znam da je život ovo što živimo, ali nisam mislila da će biti ovako teško prihvatiti. Helem, moja mati sve stigla, a ja pala od umora odmah prvi dan. I gledam je sad,pravi burek u ova dob, kaže 'mislila sam razvit' al ostalo mi jufke od baklave pa ja ovu složila, jest ćete jelde?' , jest' ćemo mati da je od papira. Da si mi zdrava i živa godinama. I nek su žive i zdrave sve matere, meni ova moja najdraža a kako mi moja tako mi i sve ostale. Za one koje više nisu sa nama, nek' vam je lahka crna zemlja. za moju mater svaki osmijeh ovog svijeta

03.08.2018.

2.3.8.

Nekako mi ovi rođendani sve teži o teži. Znam da jedan dan mora proći prije moga rođenog. Tvoj. Prije 23 minute si bio 'zvijezda večeri', i ti si jučer napunio svojih 24. 5 i kusur ne dišeš sa mnom. O kako godine nisu broj kad ih brojiš sam. Moja zvijezdo svake večeri, za godinu smo stariji. Voli te oko odavdje do beskonačno mnogo. Jednog dana ću ti čestitati ponovo. Do tada, živiš u sjećanju. Ne gubiš se u stopama naših života. Jednog dana ću ti napisati priču koja se neće završiti nikada. Za zauvijek!

12.07.2018.

Godina i više.

"Pokušaj da ne izgledaš onako kako se osjećaš."

03.07.2018.

Ne znam opisati

Danas je 3.7.2018 i danas će Sarajevo ukopati 3 premlada života.3 tek procvale mladosti, 3 ugašene mladosti, 3 cigarete koje su dogorijele. Sjetih se mojih 3. Tuga koja grli sve te ljude koji će se oprostiti od njih 3,je ista tuga koja je grlila mene, 5 godina prije. Svi oni kojima su bile ljubav, nikada neće moći shvatiti, bez obzira koliko godina prođe. Vezat' će svoje uspomene za njih i u danima koji podsjećaju na njih boriti se sa vremenom koje prolazi a ne olakšava. Ostat' će samo sjećanja i lavovski će ih čupati od zaborava. Prvih dana početi će da se sjećaju skoro svakog trenutka, nekad će se iznenaditi šta sve su zaboravljali. Danima koji odmiču, zapisivati će sve ono što ne žele da prepuste zaboravu, a nikad neće moći zapisati sve. I to će boljeti. Boljeti će tanjenje niti koju su vezali za njih. Oni uporni će ih spominjati svaki dan, a onda svaki drugi, pa svaku godišnjicu od danas. U jednom trenutku će shvatiti da su se navikli na istinu da ih više ne viđaju i da nada da će se pojaviti odnekud više nije tako stvarna. Plakati će, dosta, do one granice kad misliš da će ti duša izaći, ali neće, iz kože iz koje požele da izađu neće naći način izlaza. Ja sam svojih 3 opisivala, oplakivala, dočekivala u snovima, grlila zamišljajući da su zaista oni, a ne jastuk. Ja sam pokušala zavarati vrijeme, ali ono je prevarilo mene i pobjeglo. I evo me danas, mnogo starija od mojih 3,osjećajući istu prazninu od prvog dana. I evo me danas, plačem kao i prvog dana, ali mnogo rjeđe, ali čini mi se mnogo bolnije. I evo me i danas pokušavam da izađem iz svoje kože, gutajući dušu nazad jer iz ove nigdje drugo ne mogu. I evo me danas, sretnem na ulici ljude koji hodaju kao moja 3,smiju se kao moja 3,pricaju kao moja 3,i ostanem zatečena u nadi koja nije pobjegla, i istini koju nisam prihvatila. Probudim se iz sna kojeg budna sanjam i nastavim grleci vrijeme, preklinjuci ga da malo uspori. Neka vam je vječni rahmet. Zauvijek ćete biti u nečijem srcu. Dječaci i djevojčice kojima je oduzeta mladost na hladnom asfaltu današnjeg vakta, vama koji ste bili budućnost. Neka vas dragi Bog čuva u tom novom svijetu u kojem nas nema, i kada budete lutali tim drugim nebom, svratite nam u snove, čežnja za vama je pregolema. P. S. Neka večeras vaše duše obgrle plaštovi satkani od naših dova! Amin.

20.06.2018.

Živim...

Već pet punih godina živim sa dijelom manje mene. Lagali su, ne prolazi vremenom. Jednom davno sam napisala 'vrijeme je zlo', i svake nove godine potvrđujem isto. Ove godine potvrdih da je navika čudo. Navikne se čovjek da fali, nekome više nekome manje,nekim danima manje nekim više. Al' suština je uvijek ista, fali. Zaklela sam se da se nikad nećeš izgubiti u stopama naših života. Vjeruj, dječače, svih ovih dana pokušavam da te sačuvam od zaborava, barem ovako, u sebi, tiho. Tišine između nas su postale najtiše. I pronašla sam nemir koji me pratio svo ovo vrijeme. Navikla na njega kao i na činjenicu da te ne viđam,osim u snovima, kao gosta koji ne dolazi često. Valjda je to tako sa snovima, koliko si samo puta možda došao a ja ne osjetih. Žao mi je svake sitnice koje mi vrijeme odnosi, koje zaboravljam protiv volje. Vezala sam jednu nit za tebe. Nadam se da će početi da deblja a ne da tanja više, jer bojim se, šta ću ja kad se ona prekine? Pamtit' ću te cijelog života. M. Voli te oko odavdje do neba kojim lutaš. Navrati, ponekad, fališ. P. S. Ovo je ona granica nedostajanja.

17.05.2018.

Čekajući

Nekima su sve noći iste, i meni je većina, priznajem, ali kada dodju ove, ramazanske, ne uspjevam da ih proživljavam kao i većinu. Jedan gost, je i ove godine učinio da sve osjećam duplo jače. I u ovoj noći osjetih majko da mi fališ više nego inače. Večeras se nisam omrsila tvojim iftarom, pravljenim tvojim rukama i tvojom ljubavlju. Večeras nisam osjetila brigu hoće li mi biti ukusno, slano, lijepo, dovoljno. Iako znaš da mi je kap vode iz tvoje ruke dovoljna više nego bilo čija bogata sofra. Večeras majko, nismo popile kafu poslije iftara, ali srce i svaka misao je bila sa tobom. Ti sada spavaš, ali ja znam da svaki otkucaj mog srca kuca sa tvojim. Kada bih mogla, svaku sekundu ovog dunjaluka bih provela grleći tebe. Ženo, koja si smisao mog života, majko, pored koje meni nema draže, prva i posljednja ljubavi mog srca, dušo moje duše, znaj da sam te volim onako kako se riječima ne može opisati, znaj da sam ti beskrajno zahvalna za sve što si u životu uradila za svoje dvoje djece. Znaj da cijenim sve čega si se odrekla zarad naše sreće. Ti si moj dunjaluk. Pod tvojim nogama je čitav moj život i jedino dragog Boga i tebe u ovim trenucima mogu da hvalim. Sve ono što sam postala ti si od mene napravila. Molim dragog Boga da te proživi, da svaki mog uspijeh bude tvoj ponos, da svaka moja suza bude tvoj osmijeh i da svu tvoju brigu voda odnese. Amin.


Stariji postovi

na zaleđu svjetova, ja sam te tražio
<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
2229

Powered by Blogger.ba